Rue Caplin, 21
“I think perfection is ugly. Somewhere in the things humans make, I want to see scars, failure, disorder, distortion.”
- Yohji Yamamoto
0. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X.
Spavala je puna tri sata (sada je bilo već 04:23, crvena slova na satu su ju to podsjećala) a onda ju je nečiji vriskovi probudili. Ušli su duboko u njezine kosti, ostali su dobro zakopani u njezinoj glavi. Ona nevoljko se podigne i prodrma uspavanog Bryana pokraj sebe.
„Bryan!?“ njegovo ime nekako promrmlja/prošapće, i dalje u snenom stanju. „Bryan?“ sada mu reče ime malo glasnije. Ugleda njegovu glavu kako se okreće prema njoj uspavano, njegove oči kako se sporo otvaraju i promatraju je, okupana u tami sobe.
„Si čuo ovo malo prije?“
„Što?“ on ju upita, i dalje u neznanju.
„Netko je vrisnuo, sada prije nekih minutu, dvije“, ona reče i počne se dizati se iz kreveta.
„Možda si to samo zamislila“, on joj reče. „Daj se vrati u krevet, ne brini se. Hajd'.“
Ona nevoljko ipak legne natrag u krevet, ali nešto ju je mučilo. Da li je to stvarno zamislila, da li je sve to samo bio produkt njezine mašte? Nije htjela razmišljati o ničemu jer je bila shrvana, umorna, bilo joj je mučno i slabo. Rijetko se tako osjećala, ali za sve je postojao prvi put, zar ne?
„Dobro onda“, šapne sama sebi i zatone u duboki san, osjećajući kako se svaka njezina kost smrskava pod pritiskom njezinog tijela o trošni, stari madrac.
Ujutro ju nije probudio Bryan, već podnevno sunce koje se probijalo kroz guste navlake zavjesa. Osjećala je kako joj svaka kost boli, kako joj je sve iziritirano i osjetljivo na dodir. Mrzila je kada se osjećala tako slabo. Zažmiri da izbjegne zasljepujuću svjetlost, ali bezuspješno. Opsuje sve živo u sebi i nevoljko se digne. Pogleda na sat i shvati da je već prošlo 14 i pol sati i da bi bilo krajnje vrijeme da se digne. Nije imala snage u sebi za to.
„BRYAN!?“ ona se zadere njegovo ime, ali kada shvati da ga nema, duboko izdahne i ponovno opsuje. K vragu. Kako ju je mogao sada ostaviti? Gdje li je otišao? Što se, k vragu, jučer navečer dogodilo?
Umorno se ponovno svali na krevet i zaklopi svoje oči, još jednom zaspavši duboko.